
Podatak govori da 50% osoba starijih od 65 godina nije sposobno da samostalno obavlja osnovne životne aktivnosti, dok je 25% ove populacije potpuno zavisno od tuđe nege i pomoći.
Podaci koji su navedeni ukazuju na nepovoljan položaj porodica koje su suočene sa nemoći svojih najbližih.Zbog preopterećenosti svakodnevnim životnim problemima i poslovnim obavezama, ali i nedostatka kompetencija, porodice starih osoba, često nisu u mogućnosti da odgovore na njihove potrebe, niti da pruže adekvatnu negu u krugu porodice.U okvakvim situacijama često je,jedna od opcija, smeštaj starije osobe u dom institucionalnog tipa.Ipak, neretko,stari ljudi se protive ovakvom rešenju. Sa druge strane,teži se deinstitucionalizaciji kojapodrazumeva pružanje različitih usluga u zajednici, sa ciljem što dužeg boravka u primarnoj/porodičnoj sredini korisnika, odnosno prevencija institucionalnog zbrinjavanja.
Zbog toga je usluga pomoći i nege u kući starim osobama važan oblik vaninstitucionalne socijalne zaštite starih.
Koncept vaninstitucionalne zaštite podrazumeva da se „pruža podrška starom čoveku da što duže boravi u svom prirodnom, a samim tim i najmanje restriktivnom okruženju“ (Zajić i dr., 2014:146).