Porodični negovatelj

Bilo da ste roditelj koji neguje svoje hronično bolesno dete ili decu, bilo da  negujete svog bolesnog roditelja ili roditelje,  svog partnera, ili prijatelja, spadate u grupu neformalnih negovatelja.

Neformalno ili porodično negovateljstvo jeste vaniinstitucionalna, neplaćena briga i pomoć članu/članovima porodice ili prijatelju, a usled njihovih teškoća u svakodnevnom funkcionisanju.

Porodično/neformalno negovateljstvo podrazumeva  pružanje različite vrste pomoći, od nabavke namirnica, lekova, obavljanja  kućnih poslova, pa sve do intenzivnije nege osoba koje imaju ozbiljnije hronične bolesti i problem u zadovoljavanju osnovnih higijenskih potreba. (održavanje lične higijene, kupanje, pomoć pri hodanju,transfer nepokretnih osoba, inkontinencija….)

Koliko ima porodičnih negovatelja?

Na sajtu https://umcgresearch.org/w/european-research-project-on-informal-caregivers možemo naći podatak da čak 34% evropske populacije ima ulogu porodičnog negovatelja .

Od navedenog procenta, čak 80% ljudi pruža intenzivnu negu svojim srodnicima. Ova vrsta nege podrazumeva neretko negu i nadzor 24 sata. Porodični negovatelji koji pružaju ovakvu vrstu pomoći svojim srodnicima posebno su u riziku od narušavanja svog zdravstvenog stanja, tako i u psihičkom, socijalnom aspektu.

Ne postoji podatak o broju porodičnih /neformalnih negovatelja na teritoriji Republike Srbije.

U priručniku ‘’Ja, Neformalni Negovatelj’’stoji da se procena broja porodičnih negovatelja može eventualno izračunati na osnovu broja podnetih zahteva za novčana davanja za pomoć I negu drugog lica (tuđa nega I pomoć).

Govorimo o broju od 78000 porodica, što predstavlja oko 1,1% ukupne populacije stanovništva Republike Srbije.

No, u praksi, možemo pretpostaviti da je ovaj broj daleko veći.

Već sama činjenica da neraspolažemo osnovnim podatkom o broju neformalnih/porodičnih negovatelja, ukazuje na da se teško može I govoriti o sitemu podrške koje kao društvo nudimo ovim ljudima.

I ako se u poslednje vreme više priča o nevidljim porodičnim negovateljima, još smo jako daleko od Finske, Danske, Austrije, Irske….

U ovim zemljama, ne samo da je prepoznata uloga porodičnih negovatelja, već države isdvajaju ozbiljne sume novca za porodične negovatelje, obezbeđuje im podršku u vidu obuka za negu i pomoć oboleloj osobi, nudi pomoć drugog lica, a kako bi negovatelj došao do preko potrebnog predaha. …

Nisu retke ni grupe podrške u kojima pojedinac može otvoreno pričati o svakodnevnim izazovima i teškoćama sa kojima se suočava brinući o bliskoj osobi.

Valentina Nikolić,

psihoterapeut pod supervizijom