Istraživanja pokazuju da je opšte psihofizičko stanje starih ljudi koji žive u svojim kućama, u poznatom okruženju, bolje od onih koji su smešteni u domove institucionalnog tipa.
Ubrzan tempo života, udaljenost od mesta stanovanja naših najbližih, manjak stručnosti i emotivna upletenost predstavljaju prepreke sa kojima se suočavamo u pokušajima da obezbedimo adekvatnu negu i pomoć za naše najbliže.

No, često nismo sigurni kada je pravi trenutak da svojim najbližim članovima porodice obezbedimo dodatnu pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i kada je potreba za takvom vrstom pomoci realna.

Ukoliko niste sigurni da li je Vašim starijim članovima porodice potrebna pomoć u kući i nega, pokušajte da date odgovore na sledeća pitanja:

Da li zatičete u kući pokvarenu hranu koja nije bačena?
Da li ste primetili modrice po telu vaših starijih članova porodice?
Da li imaju poteškoće prilikom hodanja ili ustajanja izsedećeg položaja?
Da li ste primetili da su zbunjeni i nesigurni u obavljanju svakodnevnih rutinskih poslova?
Da li ste primetili da su u poslednje vreme zaboravni?
Da li neprijatno mirišu i osećate li miris urina u kući?
Da li se ređe kupaju?
Gomilaju li prljav veš u kući?
Da li su naglo izgubili na težini ?
Da li su izgubili interesovanje za stvari koje su ih zanimale?
Imaju li problem sa spavanjem?
Da li redovno uzimaju terapiju?
Da li imaju dijagnostifikovanu demenciju ili Alchajmerovu bolest?

Ako ste makar na jedno pitanje odgovorili sa DA, vreme je da razmislite o dodatnoj pomoći u kući i nezi.

Valentina Nikolić

Psihoterapeut pod suprevizijom